OXYSAFE® – Inovativna tehnologija na bazi aktivnog kiseonika u lečenju parodontnih bolesti
Luka Marković, dr. med. dent., univ. mag. med. dent Klinički zavod za parodontologiju, Klinika za stomatologiju, Klinički bolnički centar Zagreb
- Luka Marković, rođ 1989 u Puli, Hrvatska
- 2007 – 2016 Upis na Stomatološki studija u Zagrebu, Hrvatska
- 2016 – 2019 specijalizacija u području parodontologije
- Član različitih specijalizovanih društva
- Redovno pohađa usavršavanje u struci implantologije i parodontologije
Uz karijes, parodontitis je najčešće oboljenje prisutno u usnoj duplji. Po nekim procjenama seže i do 70% populacije. Neadekvatna oralna higijena, pušenje i genetska predispozicija su faktori koji izazivaju pojavu parodontitisa, koji se po staroj klasifikaciji iz 1999. godine nazivao agresivnim ili hroničnim tipom i lokalizovan ili generalizovan u zavisnosti od obima zahvata. Glavne kliničke karakteristike uključuju gubitak vezivanja potporne kosti i formiranje parodontalnih džepova uz prisustvo upale koja se manifestuje krvarenjem, edemom, često gnojivom i skoro uvek lošim zadahom. Kao primarni uzrok smatra se bakterijska infekcija uzrokovana neadekvatnom oralnom higijenom. Džepovi, koji su dublji od 3 mm, zahtevaju lečenje koje počinje inicijalnom nehirurškom parodontalnom terapijom, koja se sastoji od supragingivalnog i subgingivalnog čišćenja. Međutim, zlatni standard u nehirurškoj parodontalnoj terapiji je tzv struganje i poliranje korena, eng. scaling and root planing (SRP) pomoću kojeg se uklanjaju depoziti subgingivnog plaka i kamenca koji obiluju parodontogenim gram-negativnim bakterijama (A. actinomycetemcomitans, P. gingivalis, P. intermedia). Glavni cilj kauzalne terapije je smanjenje stepena upale i stimulisanje popravke i regeneracije potpornih struktura zuba. Kod generaliziranog uznapredovalog hroničnog parodontitisa te kod agresivnog parodontitisa uvođenje antibiotika je neizbežno kako bi se bolest pokušala zaustaviti. Uz mehaničko uklanjanje subgingivnih naslaga vrlo bitan deo lečenja čini i debridman džepova kojim se pokušava razbiti bakterijski biofilm koji se nalazi u depozitima subgingivnog plaka i kamenca. Upravo su tu hemijska sredstva poput vodonik peroksida, joda, hlorheksidin a, fotodinamičke terapije te na kraju preparati na bazi aktivnog kiseonika našli svoje mesto. Hlorheksidin je godinama poznat kao zlatni standard pomoćnog sredstva u kauzalnoj terapiji i sredstva hemijske kontrole plaka, ali često sadrži i nuspojave poput gubitka ukusa, pojave crnog dlakavog jezika te diskoloracije zubi, stoga je zbog svojih nedostataka rasla potreba za traganjem boljih hemijskih sredstava od kojih pacijent neće imati neželjenih efekata. OXYSAFE je patentirana tehnologija na bazi aktivnog kiseonika (hydrocarbon - oxygen kompleksa) koji se aktivira kontaktom oralne sluzokože te tim procesom aktivni kiseonik je otpušten u tretiranom području te značajno reducira anaerobnu bakterijsku floru.
Pojednostavljeno, belančevine u biofilmu oksidiraju, čime se postiže poboljšana propusnost biofilma duboko u parodontni džep. Anaerobne bakterije su lišene prehrambene baze, otapaju se u staničnim zidovima i uništavaju se. OXYSAFE dolazi u dve različite viskoznosti, u obliku tečnosti i gela. S obzirom na sulkularnu tečnost koja se stvara (20 µl/h) te na krvarenje koje je nastalo prilikom instrumentacije OXYSAFE se koristi u gel stanju koji ima produženo delovanje te se duže vreme zadržava u džepu i na taj način sprečava ranu rekolonizaciju bakterija u istom. Prilikom održavanja hemijske kontrole plaka pacijent ima na raspolaganju OXYSAFE u tečnom stanju kako bi održavao hemijsku kontrolu plaka te ispirao 2 puta dnevno usnu duplju nakon mehaničkog četkanja. Nadalje, mikrookruženje obogaćeno kiseonikom ima pozitivan efekat na zarastanje oštećene potporne sturkture zuba. Iako OXYSAFE deluje antibakterijski i fungicidno, ne uzrokuje smrt stanica u eritrocitima ili leukocitima. Stanice sluznice i osteoblasti ostaju intaktne. OXYSAFE nije citotoksičan i ne sadrži perokside i slobodne radikale. Takođe, ne postoji opasnost od stvaranja rezistencije.
Prikaz slučaja
Pacijent dolazi na Kliniku zavod za parodontologiju KBC-a Zagreb radi prvog pregleda. Pacijent starosti 55 godina, pušač, bez sistemskih bolesti. Uvidom u ortopantomogram i kliničkim pregledom dijagnostikovana je parodontna bolest. Dubina sondiranja iznosi 7 mm mezijalno i distalno na zubu 11 te je prisutno krvarenje. Prisutan je vertikalni gubitak kosti (Slike 1, 2).

SLIKA 1-2. Dubina sondiranja iznosi 7 mm mezijalno i distalno. Prisutan je vertikalni gubitak kosti.
U dogovoru s pacijentom napravljena je inicijalna parodontološka terapija uz aplikaciju gela na bazi aktivnog kiseonika (OXYSAFE). Pomoću kanile aplicira se gel u parodontni džep te se ostavlja 5 minuta. Po isteku 5 minuta kreće se u subgingivnu instrumentaciju piezo uređajem (Slike 3 – 6). Nakon subgingivne instrumentacije ponovno se pomoću kanile aplicira gel u parodontni džep i ostavlja se (Slika 7). Nakon 7 dana pacijent dolazi na kontrolni pregled gde se vidi evidentno bolje zarastanje tkiva (Slika 8).

SLIKA 3-4. Aplikacija OXYSAFE-a u parodontni džep gde se ostavlja 5 min.

SLIKA 5-6. Subgingivna instrumentacija piezo uređajem.

SLIKA 7 .Ponovna aplikacija OXYSAFE-a bez instrumentacije i debridmana.
SLIKA 8. Stanje gingive nakon 7 dana

SLIKA 9. Nakon 2 meseca.
Zaključak
Kauzalnom parodontolnom terapijom cilj je ukloniti supragingivne i subgingivne depozite plaka i kamenca koji obiluju bakterijama. Razbijanjem biofilma smanjnuje se upalno stanje te se dolazi do reparacije i regeneracije parodonta. Preparati na bazi aktivnog kisika zasigurno koriste kao dodatno hemijsko sredstvo u hemijskoj kontroli plaka i sprečavanju rane kolonizacije parodontalnih patogena. Uz kauzalnu terapiju i OXYSAFE rezultati nakon samo 7 dana pokazuju izvrsno zarastanje i evidentno umanjenje upale. Pacijentima je na raspolaganju i tečnost za ispiranje usne duplje kako bi se održavala povoljna flora usne duplje. Naravno, potrebna su dalja istraživanja na većem broju subjekata.
2. Colombo, A. P., Boches, S. K., Cotton, S. L., Goodson, J. M., Kent, R., Haffajee, A. D., et al. (2009). Comparisons of s ubgingival microbial profiles of refractory periodontitis, severe periodontitis, and periodontal health using the human oral microbe identification microarray. J. Periodontol. 80, 1421–1432. doi: 10.1902/jop.2009.090185
3. Li, J., Helmerhorst, E. J., Leone, C. W., Troxler, R. F., Yaskell, T., Haffajee, A. D., et al. (2004). Identification of early microbial colonizers in human dental biofilm. J. Appl. Microbiol. 97, 1311–1318. doi: 10.1111/j.1365-2672.2004.02420.x
4. Moran, J., Addy, M., Wade, W., Milson, S., McAndrew, R., and Newcombe, R. G. (1995). The effect of oxidising mouthrinses compared with chlorhexidine on salivary bacterial counts and plaque regrowth. J. Clin. Periodontol. 22, 750–755. doi: 10.1111/j.1600-051X.1995.tb00257.x
5. Hecht, D. W. (2007). Methods for Antimicobial Susceptibility Testing of Anaerobic Bacteria: Approved Standard. Wayne, PA: Clinical and Laboratory Standards Institute