Vrhunska estetika od visoko-otpornog materijala

4810
Vrhunska estetika od visoko-otpornog materijala

Različiti modaliteti upotrebe litijum-disilikata

U zavisnosti od kliničke situacije i lokalizacije zuba, u kliničkoj praksi se upotrebljavaju različiti materijali za restauraciju zuba bezmetalnim keramičkim krunama. Na slici se vidi primer korišćenja različitih tehnika, kod restauracije svih zuba u nizu. Ipak, korišćenje različitih materijala može dovesti do poteškoća u postizanju jednoobrazne boje, ponekad harmoničan izgled ne može biti postignut. Izvanredne osobine litijum-disilikat staklo-keramike omogućavaju ekspertima kreiranje nadoknada prirodnog izgleda, koje pritom ispunjavaju različite zahteve - a da se, pri tom, ne mora brinuti o postizanju uniformnog izgleda.

Kako to obično biva, vrednosti otpornosti dentalne keramike indikuju njene performanse. Ipak, vrednosti otpornosti se pre mogu smatrati uslovnim no inherentnim vrednostima. In vitro vrednosti otpornosti se ne mogu same upotrebiti u cilju predviđanja ponašanja materijala in vivo. U dvofaznim sistemima, koji se sastoje od osnove i fasetirajuće keramike, dizajn sub-strukture ima presudan uticaj na ukupnu otpornost. Stoga je logično uključiti dizajn konstrukcije kao faktor uticaja na otpornost in vivo. Nevezano za fizičke osobine materijala, ispravan međuodnos između fasetirajuće keramike i ojačane osnove takođe je preduslov za uspeh dvofaznih keramičkih sistema. Dok substruktura primarno funkcioniše kao potpora, fasetirajući porcelan daje estetske karakteristike. Primeri dvofaznih sistema uključuju metal-keramičke nadoknade, cirkonijumske krune i fasetirane litijum-disilikatne krune. Povećanje otpornosti nadoknade podrazumeva i povećanje debljine substrukture. Ovim se, međutim, smanjuje prostor za estetski deo nadoknade.

U praksi se može videti, da se otpornost nadoknade smanjuje redukcijom debljine ojačane osnove, koja je poželjna iz estetskih razloga. Primer je pravljenje košuljice minimalne debljine. Na ovaj način, fasetirajuća keramika gubi potporu u predelu kvržica, čineći ih osetljivim na lom tokom funkcije. Postojanje substrukture, dovoljno otporne sa jedne strane, a sa pogodnim estetskim vrednostima pozitivno bi uticalo na povećanje otpornosti sistema, bez negativnog uticaja na estetiku nadoknade.

Hibridni dizajn substrukture, koji podržava odnos kvržica i fisura, povećava otpornost sistema. Indeksi refrakcije povećavaju se ukoliko se debljina strukture povećava, takođe povećanje debljine substrukture rezultuje u kruni veće zasićenosti boje. Ukoliko se razumeju individualne otpornosti, prednosti i mane svakog sistema, moguće je projektovati strukturalnu stabilnost faktora u estetskom dizajnu krune. Materijal, koji najpribližnije oslikava ovakav koncept jeste litijum-disilikat.

 

Aplikacija litijum-disilikatne staklo-keramike

Monofazne litijum disilikatne krune mogu se koristiti na molarima, gde je otpornost od presudnog značaja. Za rekonstrukcije u prednjoj regiji, može se, međutim, koristiti fasetirajuća keramika, u cilju isticanja estetskih detalja. Sinergija između litijum-disilikatne substrukture i estetske fasetirajuće keramike može se postići pomoću IPS e.max sistema. Ovaj sistem omogućava izradu bezmetalnih nadoknada visokih vrednosti otpornosti, koje se mogu porediti sa onim, dobijenim in vitro testovima. U isto vreme, estetske vrednosti nadoknade ostaju na visokom nivou.

Ukoliko se radi rekonstrukcija u regiji premolara, labijalni aspekt može se fasetirati IPS e.max Ceram-om. Kao rezultat, dobijaju se pozitivni estetski efekti bez ugrožavanja otpornosti nadoknade. U izradi prednjih kruna, koriste se umetničke sposobnosti zubnog tehničara za postizanje visokoestetskih rezultata.

Kod konturisanja monofaznih IPS e.max litijum-disilikatnih kruna, neophodno je analizirati odnos kvržica i fisura modelovanog zuba. Odgovarajuće modelovanje ovih elemenata daje ravnomernu raspodelu sila kompresije i tenzije. Monofazne konstrukcije imaju povećanu otpornost na pucanje. Ideologija monofazne litijum-disilikatne krune slična je onoj, kod izrade cele livene zlatne krune (sl. 1).
 





Prikaz slučaja

U konkretnom slučaju, 59-o-godišnji pacijent požalio se na svoj neatraktivni osmeh. U vreme izrade ovog rada, pacijent je već imao dug period nedostatka bočnih zuba, endodontski tretman, labavljenje zuba, kao i smetnje u žvakanju (sl. 2 i 3.). Dodatno, klinička i radiografska ispitivanja otkrila su prisustvo zvučnih senzacija u TMZ tokom otvaranja usta. Palpatorno je postojala blaga osetljivost posteriornog dela kapsule desnog TMZ, dok su ostali delovi stomatognatnog sistema bili palpatorno neosetljivi.
 

 
 

Dijagnostika: okluzija

Sredine vilica pacijenta su se poklapale pri zatvorenim ustima, ali su pokazivale devijaciju na desno tokom otvaranja usta. Postoji odnos vilica u klasi III, sa dubokim preklopom koji se bliži odnosu tete-a-tete, uz gubitak elemenata prednjeg vođenja.

 

Dijagnostika: gingiva

Pregled periodoncijuma otkriva prisustvo džepova od 1 do 3 mm, uz izolovani džep od 4 mm. Takođe je primećena gingivalna recesija, sa smanjenjem debljine keratinizovane gingive. Drugi problemi, kakve su upaljene papile, su takođe primećeni. Gingiva je iritirana i krvari na dodir.

 

Dijagnostika: tvrda zubna tkiva

Tokom prgleda nađene su krune, amalgamske plombe, kompozitne plombe, abrazione fasete, izloženi dentin, gubitak dužine kliničke krune od 20 do 70 procenata, uz gubitak pojedinih zuba

 

Plan tretmana

Dijagnoza uključuje kolaps okluzije, hronični gingivitis, periodontitis i znake kraniomandibularnih disfunkcija. Bazirano na ovoj dijagnozi, neophodno je bilo preduzeti ekstenzivne korake u cilju restauracije estetike i funkcije. Plan uključuje podizanje vertikalne dimenzije, uspostavljanje prednjeg vođenja i restauraciju estetskih karakteristika zuba. Takođe je napravljen dijagnostički wax-up (sl. 4), koji omogućava precizno planiranje nadoknade. Voštani model pomaže u određivanju odnosa dužine i širine zuba, incizalne ravni, okluzalne ravni i drugih parametara. Ovi koraci neophodni su u izradi estetske i funkcionalne nadoknade.
 

Izrada nadoknade

Prednost hibridnih nadoknada (ojačane osnove sa fasetirajućom keramikom) je u tome, što se dizajn osnove može prilagoditi kliničkoj situaciji. Moguće je napraviti optimalnu potporu fasetirajućoj keramici, bez obzira koristi li se presujuća ili CAD/CAM tehnika. U ovom slučaju, korišćena je CAD/CAM tehnika (E4D, D4D Technologies, USA). Krunice su dizajnirane na kompjuteru. Njihova debljina minimalno iznosi 1.25 do 1.5 mm. Prostor za keramiku u visini kvržice iznosi oko 1 mm. Proksimalna potpora ostavlja takođe 1 mm prostora. Na bukalnim i lingvalnim aspektima postoji prelaz gleđi i dentina. Keramičari ga nazivaju ’’gleđnim prekidom’’, odnosno regijom u kojoj gleđ postepeno postaje deblja i manje zavisna od potpore dentina. Pozicija ovog prelaza može se odrediti na preoperativnim fotografijama. Na radnim kvržicama, treba ostaviti 0.5 mm prostora, čime se ojačava radna kvržica i kreira odvod za napon ka sredini krune. Na ovaj način se sprečava akumulacija napona na ivicama krune, što može dovesti do preopterećenja adhezivne veze tokom okluzalnih kontakata. Neradne kvržice ne zahtevaju ovakav pristup, ipak, trebalo bi ih pripremiti s obzirom na moguć razvitak parafunkcionalnih aktivnosti. Nakon dizajniranja, substruktura je frezovana pomoću IPS e.max CAD litijum-disilikatnih blokova (sl. 5 i 6).
Kreiranje estetskih parametara počelo je aplikacijom stains-a na litijum-disilikatnu osnovu. Zatim je upotrebljen 
IPS e.max Ceram Transpa neutral, u cilju postizanja zone refrakcije svetla (sl. 7).

   

Na ovaj način se povećavaju estetske vrednosti krune, naročito u anteriornoj regiji. Konačno, spoljni sloj gleđi je kreiran u odgovarajućoj boji S2 Enamel. Tekstura krunica postignuta je pomoću Astropol sistema. U završnom pečenju, nanet je tanak sloj glazure. Nakon završnih korekcija, krune su bile spremne za cementiranje (sl. 9 i 10). Litijum-disilikatne krune su probane, provereno je naleganje i međuodnos krunica.

  

Trajno cementiranje

Zubi su tretirani uobičajenim procedurama. Krunice su, takođe, pripremljene na uobičajeni način. Unutrašnja površina je nagrižena pomoću fluorovodonične kiseline, u trajanju od 20 s, nakon čega su krunice silanizirane. Na dentin i gleđ nanešen je ExciTE. Višak je uklonjen komprimovanim vazduhom, bond je prosvetljen u trajanju od 20 s. Svetlosnopolimerizujući Helibond je nanešen na sloj ExciTE-a, a višak uklonjen vazduhom. Dvojnovezujući Variolink II je zamešan, nakon preciznog pozicioniranja krunica, višak je odstranjen. Cement je potom polimerizovan u potpunosti. Rezultat pokazuje izvanredno biomimetičko ponašanje krunica i njihovu fiziološku funkciju (sl. 11 i 12).
 

 

 

John C Schwartz, DDS

Director Integra Institute

Assistant Clinical Professor

Louisiana State University School of Dentistry

johnschwartz@johnschwartz.com

Slični postovi

Bluephase G4: Prva inteligentna Bluephase lampa za još bolje rezultate

Bluephase G4: Prva inteligentna Bluephase lampa za još bolje rezultate

Moderna, pouzdana i pametna: to je Bluephase G4 - prva Bluephase lampa za polimerizaciju sa automatizovanim asistentom. IV generacija lampi iz familije Bluephase ne izgledaju samo elegantno, već i nude novu i jednostavnu osobinu: Polyvision...

3237
3s PowerCure: Umetnost efikasnosti sa posteriornim restauracijama

3s PowerCure: Umetnost efikasnosti sa posteriornim restauracijama

Novi kompoziti omogućavaju estetske, visokokvalitetne i efikasne restauracije.

3084

Komentari

Napiši komentar
Koristimo kolačiće za personalizaciju sadržaja i oglasa, pružanje funkcija društvenih medija i analiziranje saobraćaja. Više informacija klikom na dugme "Prikaži detalje".
Koristimo kolačiće za personalizaciju sadržaja i oglasa.